Za vrijeme nastupa Jakea Bugga na Hidden Stageu se odigravao jedan od boljih događaja večeri. Prvo su perjanice slovenske etikete Moonlee Records, Nikki Louder otprašili impozantan nastup, nažalost ni približno glasan kao lani na šibenskom SuperUho festivalu, ali i dalje po žestini najpamtljiviji set prvoga dana. Nakon njih je došao fenomenalni Chui koji je još jednom fascinirao kreativnošću, izvedbom i mudima. Određeni mediji su dovodili u pitanje koliko je atraktivan takva instrumentalna quasi-jazz glazba publici koja dolazi na primarno rokerski festival, ali bez dvojbe Chui im je servirao glazbu koja pomiče granice.
Sound Report
Za to vrijeme, na Hidden stageu započinjala je svemirska odiseja zvana Chui. Dosta neobično ime za ovaj festival te vrijeme za space jazz bend poput ovog, jer tamo negdje oko 21:30 publika uglavnom žudi za raspirivanjem festivalske strasti umjesto upadanjem u trans kroz instrumentalne kanale eksperimentalne glazbe. No, ništa od toga nije spriječilo malog svemirca da odradi vrhunski nastup i okupi zavidan broj slušatelja, pa barem dok nije startao Django Django. Počevši sa sporijim, melodičnijim numerama, svojom virtuoznošću vozio nas je Chui prema svom planetu, samo da bi kasnijim ritmičnijim stvarima unio nemir u udove i zadržao preostale do samog kraja, realiziranog uz “Will I ever see you again” (hope I will).
